Odlomak iz knjige „Elektroprijenos Hrvatske u Domovinskom ratu (1990.-1998.)“
Kada su nekoliko dana uoči napada 20. rujna 1991. uslijedili učestali tobožnji preleti preko trafostanice u Konjskom, bilo je više nego očito da se sprema nešto gadno. Vidjelo se da to nisu bili uobičajeni preleti, već se radilo o usporenim letovima, često s kruženjem oko područja trafostanice. Ujutro 20. rujna helikopter je također letio neuobičajeno nisko, što je dodatno navodilo na razmišljanje o mogućem napadu toga dana. Sa situacijom su upoznati svi nadležni, ali se nažalost nije moglo napraviti ništa što bi moglo povećati sigurnost i obranu objekta (nedostatak odgovarajućeg naoružanja).
Toga dana točno u 18:03 sati obistinile su se sve najcrnje slutnje. Avioni JNA su polijetanjem iz Mostara bili uočeni u svom pravcu kretanja prema cilju koji se pretpostavljao – TS Konjsko i odmah je bio podignut stupanj uzbune. U svom zločinačkom pohodu agresori su bili brutalni i nemilosrdni, uz časnu iznimku jednog od njih (kasnije prebjegao pilot iz Mostara). Ciljani su vitalni djelovi objekta, s namjerom da šteta bude što veća, a popravak što teži i sporiji. U napadu su sudjelovala četiri avioni s bombama i raketama. U zračnom napadu bačeno je 78 bombi i ispaljeno 12 raketa na trafostanicu Konjsko.
Svjedočanstvo našeg zaposlenika HOPS-a, Matka Utrobičića, koji je tog datuma ratne 1991. godine kao mladi zaposlenik u dispečerskom centru u Konjskom, samo pukom srećom sačuvao glavu, objavila je Slobodna Dalmacija.
Tekst vidi ovdje:
